veljača 3rd, 2008Sta je Internet ?
Sta je Internet za mene Danas i Prosle godine ? Pitanje je koje sam sebi postavio danas. Jos prije godinu dana internet je za mene bio dio mene, nesto sto sam pomno pratio i jedva cekao da se nesto novo desi. Provodio po 10 sati online kodirajuci u ASP-u da bi danas poceo sa PHP jer su windows serveri preskupi, i pitanje je bilo zasto. Prosto nizasto, zbog novca ne sigurno. Dosad nisam bio u mogucnosti zaraditi od interneta ( ne pricam sad o malim ciframa poput 200-300 KM), jer da bi zaradio na netu moras i uloziti. Mozda probam i to jednog dana kad se vratim iz ove rupe gdje radim sada. No da nebi skrenuo sa teme razlike u koristenju neta prije i sada su velike. Prije sam provodio po 10 sati online sto sam vec rekao i bio sam uvjek u nekoj trci, danas internet koristim mozda 1 sat dnevno, poslije posla (ne brojim provjeru maila svakih pola sata). I osjecaj kada nakon 6 godina upotrebe svakodnevne doze interneta predjes na samo 1 sat je sjajan. Prvo sam bio zadovoljan sam sobom jer mogu reci da nisam vise ovisnik, drugo pregledam neke standardne lokacije na netu da vidim sta se desava a ono konstantno surfanje od linka do linka, od programa do programa i od spota do spota je otislo u zaborav. Ali ovaj 1 sat vrijedi mnogo, vraca svu moju energiju koju potrosim tokom dana na poslu. Pogotovo ponekat posao zna biti veoma frustrirajuci. A net i ovaj blog dodju mi kao ispusni ventil. Sad sto me jebe jest sto dolazim u situaciju da zelim pisat recimo o nekim stvarima koje webmasteri trebaju raditi ali onda skontam da i ja to neradim, jednostavno znam da treba al neradim, poput vaznosti nofollow osobine kod linka. I onda odustanem. Mozda se bojim negativnih kritika, ko zna. Sad ce mnogi pitat zasto je naslov tako “Zajeban” … e pa testiram malo cika googlea kako reaguje na ovakve naslove. Kroz dva dana cu upisat u pretrazivac isto to pitanje i vidjet gdje cu biti. Nako cisto se ubijam od dosade.I da se bar nesto desava na ovom usamljenom parcetu bloga koji pisem sa mjesta gdje oko mene 20km je sama pustinja. Volio bih pisat o Iraqu, o poslu, o ljudima, slikat sve to ali kompanija u kojoj radim ne dozvoljava, a nije se igrat sa poslom. Citamo se opet ….
